Galov
U vidonjskoj župi postoji predaja o tome kako se član jedne tamošnje obitelji islamizirao i nakon toga počeo tlačiti Vidonjce te da su ga zbog toga njegovi prezimenjaci ubili. Iako se predaja vjerojatno odnosila na rod Glasov iz Kiševa kod Neuma (na jednoga se od islamiziranih Glasova žalio slivanjski župnik don Jure Sentić 1757.), u njoj postoji zrnce istine. To pokazuje podatak da se 1694. u Oskrušnici, prvome selu u susjednoj župi Gradac u Hercegovini, spominje Ibrahim Galović, a osam godina poslije (1702.) kao vlasnici su zemljišta u Vidonjama zapisani Petar i Mile Galović. Petar su se i Mile najvjerojatnije od turskoga zuluma spasili prebjegavši iz Oskrušnice preko Podmame (gdje su ih vrebali osmanlijski stražari) u Galoviće, vidonjski zaselak najbliži Oskrušnici, prozvan upravo po Galovima. Galovi su se iz Galovića vrlo brzo iselili u druga vidonjska naselja, prvo u Glavice, a potom u Badžulu i badžulski zaselak Na Brijegu. Spominju se Galovi i u Opuzenu 1779. te Slivnu 1782., a u Glušcima postoje njive Galovuše. Neke predaje rod povezuju i s Crnčevićima, ali pouzdanih dokaza za to nema. Prezime se Galov (zabilježeni su i likovi Galović i Galovljević) dovodi u vezu s pridjevom gal u značenju crn, a kako se u blizini Galovića nalazi predio Hajdučko, nije neobično da su danas vatreni torcidaši.
Literatura
Vidović, Domagoj. 2014. Zažapska onomastika. Institut za hrvatski jezik. Zagreb. https://www.academia.edu/42478543/ZA%C5%BDAPSKA_ONOMASTIKA